Zamisli...... Kada stojis ispred ogledala... Što vidiš? Volis li to biće u ogledalu? U kakvim si odnosima s tim bicem? Vidiš li osmjeh i zadovoljstvo ili se u pokušaju osmjeha skriva tuga, frustracija, nezadovoljstvo? Koliko dugo možeš zapravo gledati u to bice? Padne li ti ikada na pamet zagrliti to biće u ogledalu? Koliko uopće poznajes to biće?

Odnos prema sebi je osnova svih odnosa. Ljubav prema samome sebi je ključna da bi uopće mogli ljubav dati drugome. Ako nemam kruha kako ga mogu dati drugome.

I dok se gkedas u ogledalu ....ako se smiješ... Odraz se smije, nema izbora . Plačeš li i tvoj odraz ce plakati i ne možeš ga nikako natjerati da se smije ako ti plačeš. Ogledalo je neutralno i vraća samo ono što mu dajes i pokazuješ. Kad shvatiš to , shvatio si kako svemir funkcionira. Niti kaznjava, niti je ljut, niti sudi.... Samo vraća sliku koju šalješ van i zato..... Najvaznije pitanje jest... Kako se osjećam i mislim jer te dvije, naoko sitnice tako često zanemarene, stvaraju tvoju realnost